Politički akter koji se javno zalaže za javne puteve prvi je, upravo kod svoje kuće, izgradio zid i onemogućio pristup javnom putu. To je suština priče koju smo upravo primili putem nekoliko e-mailova zabrinutih sumještana. Oni su još jednom ukazali na licemjerje onih koji se, barem riječima, bore za javne puteve – a prvi su zagradili pristup ispred vlastitog doma i prisvojili ono što pripada svima. Naime, na javnom dobru, usred naselja, podignut je ilegalan zid. Sve to potpisuje politički kandidat koji nam, koristeći se zelenim floskulama, obećava poštenje i zakon. Jao nama takvih ljudi. Pa krenimo redom…
Jednog sunčanog dana, tamo negdje 2013. godine, usred četverogodišnje vladavine bezakonja brace i seke, čovjek se vraća iz mesnice i Brodokomerca. Čvrsto drži vrećicu u kojoj se nalazi par delikates kobasica, nešto mljevenog mesa, boca piva i malo kruha. Tek što je zakoračio prema dvorištu, s druge strane ulice dopire do njega poznat žamor. Miješalica brunda kao da se ljuti, a ispred nje stoje njemu dobro poznata lica, već lagano prašnjava od cementa.
Mjesto radnje: Podkilavačka ulica – kako je nekad izgledala 2011. godine.
Tip zastaje, spušta vrećicu na obližnju travu i dobacuje radniku:
– Jel ide, Stipo?
– Jašta nego ide, bitno da se nešto okreće! – glasno odvraća susjed, ne dižući pogled s miješalice.
– Pravi si navjestitelj proljeća, nema šta…
Stipo odloži lopatu i napravi nekoliko koraka prema njemu, pročisti grlo, pljune u stranu i pruži ruku.
– Nema do miješalice – kaže Stipo, pa nastavi, ozbiljan kao da daje savjet za brak: – Evo ti moj prijo dobar recept: malo vode i nešto cementa. I to ti se lijepo okreće, istreseš pa samo zagladiš… Evo ti zida. Malo željeza i eto ti ograde. Tu i tamo uzmeš koji kamenčić – i eto ti obloge. Sve što dragi Bog stvori, samo ubaciš u ovu narančastu napravu i – gotovo.
Čovjek ga neko vrijeme promatra, pa pogleda prema friško poluzatvorenom prilazu i prstom pokaže:
– Ništa, susjed… da te pitam: koliko si platio taj put koji sad prisvajaš?
Stipo se samo nasmije i odmahne rukom:
– Ma šta ćeš ga plaćat, to ti je dar od Boga. Bit će za maloga – neka ima gdje sadit aromatično bilje, ako mu krene biznis. I Mari za vrt, da joj nije dosadno pa da ima najljepši vrtu u kraju. Sve je to naše…
– Do tuđeg, misliš reć? – prekine ga čovjek.
– Dva Očenaša i tri Zdravo Marije – i sve ti je oprošteno – kaže Stipo, hvatajući se za krunicu oko vrata.
– Ako ti kažeš, susjed…
– Tko prvi, njegovo! – tako se to unas kaže – dobaci Stipo.
Tada se, kao po dogovoru s nebom, začuje i Mara. Izviri iz kuće, brišući ruke o pregaču, i vikne:
– Dodaj još kašiku cementa unutra, da bolje stisne! Nek stoji zavijeke, da ni čovjek ni ni Bog ne može to srušit! Da se zna čije je!
Tu je svaka daljnja rasprava završila. Stipo se okrene i vrati miješalici, kao da ništa nije bilo. Čovjek podigne vrećicu i zaputi se prema svojemu dvorištu, ostavljajući iza sebe cement, filozofiju i sveto trojstvo: miješalicu, Stipu i Maru. Brojali bi i malog Marka, ali u to je vrijeme još spavao.
Izgradnja na javnom dobru: Ograđen javni put uz kuću, na adresi Podkilavačka 7. / Onemogućen pristup.
Ovako nekako u našem kraju pojedini mještani svojevoljno ograđuju i otuđuju teren, pa je i u ovom slučaju za pretpostaviti da nije bilo ništa drugačije. Obitelj Kuljanac tako je, mimo zakona i zdravog razuma, ilegalno proširila svoje dvorište uz prešutnu suglasnost tadašnje vladajuće strukture. Na adresi Podkilavačka 7 odnosno na katastarskoj čestici broj 1806/609, KO Dražice – gdje se, usput rečeno, nalazi prebivalište Marka Kuljanca, političkog kandidata za Općinsko vijeće i samoprozvanog zaštitnika prirode, legalista i oličenja transparentnosti i poštenja – zatekli smo, kako bi rekli stručnjaci, učinjeno djelo.
Evo kako je to nekad izgledalo: Slobodan prolaz za javni put.
Tako je katastarska čestica 1806/666, KO Dražice, zahvaljujući domaćem “uradi sam” pristupu, postala – bez dozvola i bez srama – privatno proširenje okućnice. Sve to dodatno je “ukrašeno” panoom tvrtke Soleus fizioterapija.
Provjera i nepobitni dokaz u zemljišnim knjigama: Ocrtana međa parcele koja graniči s javnim putem. Javni put evidentiran pod brojem 1806/666.
Za pretpostaviti je da Stipe i njegova supruga Mara (oboje, usput, odnedavno mežnjari u Jelenjskoj župi) u svojoj kući imaju živahno čeljade, pa prostora nikad dosta. Tako se Stipo dosjetio da bi, za nasljeđe mlađem sinu, bilo korisno ograditi dio javnog puta – vjerujemo kako bi ondje mali, skupa s prijateljima, mogao saditi aromatično bilje za različite (nadamo se “kulinarske”) svrhe. Brižni je otac, u duhu zdravog odgoja i još zdravije prehrane, jednostavno zagradio javni put uz svoju kuću, podigao zid, ulaštio ogradu i kamenje – i prisvojio ono što je, sasvim jasno, javno dobro u vlasništvu žitelja našega kraja.
Bespravno izgrađen zid i onemogućen ulazak u javni posjed.
Nakon dojave mještana, provjerili smo dokumentaciju i pripadajuće čestice, i doista, obitelj Kuljanac, rodom iz Šargovca kod Banja Luke, ograđivanjem javnog puta i zemljišta na katastarskoj čestici 1806/666, KO Dražice učinila je čin učmale balkanske otimačine. Na toj istoj ogradi, kao točka na “i”, visi reklama za tvrtku Soleus fizioterapija, iza koje, pogađate, stoji ni manje ni više nego sam Marko Kuljanac, naš zeleni kandidat s liste “Za zeleno sutra”.
Izvadak iz zemljišnih knjiga: Uredno evidentiran javni put kraj kuće Podkilavačka 7.
Inače ga neki zovu i lažnim prorokom, no kako kaže stari tekst: “Jerbo nisi dostojan da uniđeš pod krov moj, jer si ukrao, prevario i otuđio. Jerbo nisi dostojan…”.
Naši sumještani s pravom zaključuju: Zato i juriša u Općinsko vijeće – ne da štiti javni interes, nego da ozakoni ono što je već prisvojio.
